Bile smo dobre prijateljice, dok nas druga ne rastavi.
Dođe ona kod nas, pa se stobom sastavi.
Bila je kao vrag, nikad da iz glave izbriseš trag.
Sa vremena na vrijeme, ona kuci ode, ostamo ja i ti ko dvije rode.
Buljimo, boljimo kao što smo momke gledale,
nedade nam sudbina da se opet sastanemo.
Okernu se ja, odoh putem svoijm al ti čes plakt, suze ćeš da brojis.
Nikad prestat neces sto si grije ucinila al ces vidjet nekad da si se pokajala.
Vrag ode dalje, da se za sobom ruši, ali nikako da skonta nikom nisi duši.